Ispravna analiza i identificiranje svojstava tkanine te njihova prikladna primjena na dizajn odjeće temeljno je znanje koje svaki dizajner treba savladati. Inače, netočna identifikacija tkanine može dovesti do problema u dizajnu, proizvodnji, nošenju ili pranju cijelog odjevnog predmeta. Identifikacija tkanine za odjeću uključuje identifikaciju sirovina, karakteristika izgleda i kvalitete izgleda. Promatranje i prepoznavanje tkanina zahtijeva ne samo vid, već i sluh, dodir, pa čak i miris. Na primjer, vizualno promatranje uključuje ispitivanje sjaja tkanine, bojenja, hrapavosti površine i karakteristika izgleda njezinog tkanja, teksture i vlakana. Čista pamučna tkanina ima uobičajeni sjaj, manje profinjen izgled i može čak sadržavati pamučne čvorove ili nečistoće. Mješavine vune i poliestera imaju svjetlucaviji sjaj, svjetlucavi efekt i nešto tvrđu korpus, bez mekoće, koja postaje izraženija s povećanjem udjela poliestera. Nedostaje im mekan, savitljiv osjećaj i hrskavi su, glatki, pa čak i ravni. Taktilno promatranje omogućuje da se osjeti mekoća, glatkoća, tekstura, elastičnost i temperatura tkanine i vlakana. Kazaljke se također mogu koristiti za mjerenje čvrstoće i istezanja pređe unutar vlakana.
Različite tkanine imaju različita svojstva kao što su prozračnost, upijanje vlage i zadržavanje topline. Na primjer, pamučne tkanine imaju dobru prozračnost i upijaju vlagu, udobne su za nošenje i dobro zadržavaju toplinu, što ih čini idealnom tkaninom za dječju odjeću. Prilikom odabira tkanine potrebno je potvrditi njezina svojstva prozračnosti, zadržavanja topline, upijanja vlage i statičkog elektriciteta, a zatim uzeti u obzir hrskavost, težinu, mekoću i draživost tkanine kako bi se utvrdilo za kakav je oblik i stil prikladna.
